Svojim radom i djelovanjem u nacionalnom glumištu, Neva Rošić potvrdila se kao jedna od najznačajnijih hrvatskih glumica našeg vremena. Rođena je 23. lipnja, 1935. godine na Sušaku. Još kao učenica sudjelovala je u radu riječkog Dječjeg kazališta (1947.) te nastupala na pozornici riječkog teatra kao članica Dramskog tečaja pri Narodnom kazalištu (1949.) čiji je prvi intendant bio njezin otac, dr. Đuro Rošić. Akademiju za kazališnu umjetnost u Zagrebu upisala je 1953. a završila 1957. godine. Aktivno i profesionalno kazališno djelovanje Neva Rošić započinje u Zagrebačkom dramskom kazalištu (danas Dramsko kazalište Gavella) 1956.

Već je sam siloviti početak (1958.) s glavnom ulogom u Matkovićevom Vašaru snova najavio, a Rosaura iz Goldonijeve Lukave udovice (1962.) potvrdila glumačku osobnost vrhunskih kvaliteta, za što je mlada umjetnica dobila i priznanja – Sterijinu nagradu i Nagradu grada Zagreba. Godine 1968. prelazi u Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu u kojem djeluje dvadeset i jednu sezonu  te ostvaruje većinu svojih velikih interpretacija. Od 1958. nastupa na Dubrovačkim ljetnim igrama, gdje tijekom dvadeset i devet festivalskih sezona tvori jednu od bitnih okosnica dramskog ansambla. Uz stalni angažman u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu povremeno je nastupala u Varaždinu, Rijeci, zagrebačkom Teatru &TD i na Maloj sceni.

Teatrografski podaci govore da je u pedeset godina djelovanja Neva Rošić interpretirala sedamdesetak uloga u najraznovrsnijem dramskom repertoaru. Na filmu i TV-u zapažena je po dvadesetak iznimnih ostvarenja, a osobito se još uvijek ističe radiofonskom interpretacijom drame u stihovima kao i hrvatske te strane lirike. Za dosadašnje umjetničko djelovanje Neva Rošić višestruko je nagrađivana. Ističemo dvije Nagrade grada Zagreba, dvije Sterijine nagrade, Nagradu Dubravko Dujšin, dvije Nagrade Vladimir Nazor (od kojih i ona za životno djelo), Zlatni vijenac na sarajevskom MESS-u te nagradu za najbolju žensku ulogu na Festivalu Marulovi dani.

Započevši najprirodnijim glumačkim putem - interpretacijom mladih djevojaka, Marija u Budakovom Svjetioniku, 1956., Nina u Matkovićevu Vašaru snova i Držićeva Tirena 1958., Neva Rošić stjecala je potrebno scensko samopouzdanje, ali i osjećaj za profiliranje likova, što je posebice došlo do izražaja u Greenovim Zatvorenim sobama (1959.), Goldonijevoj Lukavoj udovici (1961.), Ibsenovim Sablastima (1963.) te Pinterovu Ljubavniku (1964.). U nepune tri godine (1967.-1970.), Neva je interpretirala prvu glumicu u Hamletu, potom Porciju u Shakespeareovu Juliju Cezaru, lady Macbeth i Liviju-Klaru u Areteju.  

Jedan od vrhunaca glumačkog puta Neve Rošić je njezina interpretacija triju junakinja iz glembajevskog ciklusa (barunica Castelli, Laura, Klara). Ova trijada predstavlja bitni stožer novije hrvatske drame i rijetko koja ga je glumica oblikovala na pozornici s toliko profinjenog i produhovljenog psihološkog nijansiranja kao što je to učinila ova iznimna umjetnica. Uostalom, stručna je teatrološka literatura ovu činjenicu često isticala kao jednu od najvećih vrednota suvremene nacionalne glume. Zanimljiva karakterološka oblikovanja gradila je Neva Rošić i na drugim svjetskim klasicima (Dostojevski, Čehov, Bulgakov), ali i na suvremenim piscima (Dürrenmatt, Bergman, Shaffer, Fabrio, Santanelli i dr.), pokazujući uz već tada jasno prepoznatljive crte tragičkih obilježja i smisao za duhovitu karikaturalnost u oblikovanju lika, novu i zanimljivu značajku njezine glumačke osobnosti.

Glumački i umjetnički portret Neve Rošić ne bi bio cjelovit kad bi iz njega izostao pedagoški dio. Od 1978. kao vanjski honorarni suradnik, a od 1989., kao redoviti profesor, Neva Rošić predavala je glumu na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Od Sofokla i Shakespearea preko Ibsena i Čehova do Begovića, Krleže, Becketta i Pintera, Neva Rošić je s generacijama studenata prolazila svjetskom i hrvatskom dramskom književnošću, tražeći u njezinim najboljim stranicama trajno pedagoško nadahnuće za svoju metodu poučavanja, istodobno i bitno inspirativno ishodište mladih umjetnika od kojih su mnogi danas nositelji zrelih tumačenja i poletnih inovacija u suvremenom hrvatskom glumištu.